subota, 8. listopada 2011.

BONTON - šta je to?!?!

Pojam Bontona, ili etikete, francuskog je porijekla, a obuhvata »pravila lijepog ponašanja u društvu«.
Tako bar definiraju leksikoni, ali ta definicija je ponešto siromašna. Mnogo je sretnija jedna šira definicija odštampana na početku jedne knjižice koja je objavljena u Londonu prije 125 godina, a nosi naslov »Hints on Etiquette«, što bi se moglo provesti kao »Upute za lijepo ponašanje«. Knjižica počinje riječima: „Etiketa je brklja kojom se ograđujete, kako bi se zaštitili od ispada koje zakon ne obuhvaća. To je štit protiv nasrtaja besramnih, grubijana i neotesanih.«
Prema tome, lijepo ponašanje nije samo pitanje nepozdravljanja starije osobe, ulaska u prostoriju bez pozdrava ili zijevanje bez zaklanjanja usta, već zaista regulator u svim onim situacijama gdje ljudi dolaze u neposredan dodir, u kontakte - poslovne i privatne.
Na žalost, nema zakonskih propisa ni u jednoj zemlji koji bi zabranjivali stavljanje noge na stol, hodanje naglavačke, spavanje na ormaru ili slične originalne ili individualističke pothvate. Reguliranje svih tih, i hiljade sličnih većih ili manjih sitnica prepušteno je svakom pojedincu bez ikakve obaveze da ih se pridržava. Riječ je, dakle, nekoj vrsti samodisciplme, o dobrovoljnoj obavezi kojom će se uklopiti u društvo ljudi oko sebe, bez ikakve prisile ili sankcija. Pri tome ova knjiga nastoji da mu bude od pomoći u najosnovnjini stvarima lijepog ponašanja.Svaka osoba zna barem najopćenitije osnove bontona. To se uči prilikom odrastanja, i podrazumijeva se kao dio odgajanja djeteta. Djeca se uče ponašanju prilikom jela, komuniciranja s odraslima, druženja s vršnjacima.
Osobe koje ne poznaju bonton, ili ga se ne pridržavaju, nisu prihvaćene u svim društvima te se smatraju nepristojnima i loše odgojenim.
Međutim, u današnje vrijeme, pomislim da je  trend takmičenja u neodgojenosti djece i omladine. Rijetkost je da vas  neko na ulici ili u nekom objektu dijete pozdravi, a i kada to uradi, onda je to na način: glava prema dole i "kak' stee..!?!" A ja na to,.... dobivam osip!!!!
Gdje se izgubio famozni "dobar dan!", "dobro jutro!" (a na ovo "jutro" ima nova alternativa: "naspaavali?!!")...? Uh...!
Fali nam taj Bonton, što jest-jest! Ako ne u kući, onda bar u školama kao dio nekog obaveznog predmeta i da se izučava što češće.
S tim u vezi, evo i nekoliko pravila, po Bontonu, vezanih za poklone:
Pokloni:
- Novac se po pravilu nikada ne poklanja. Novčani prilog može biti nagrada, honorar, napojnica, nadoknada, ali poklon nikako. Onaj ko daruje novac u stvari demonstrira da iz puke indiferentnosti žali čak i vrijeme i napor da nešto odabere i kupi.
- Ipak, kao i svako, i ovo pravilo ima izuzetak. Novac ćete pokloniti nekome kome je u nesreći taj novac potreban, a na taj način mu možete pomoći, i ako dotični to tako i shvati.
- U najužem krugu porodice, novac možete pokloniti mladim članovima, djacima ili studentima, za dobar uspjeh u školi ili za rođendan, mladićima prilikom odlaska u vojsku ili posjeta za vrijeme dopusta.
- Ako je riječ o proslavi nekog dogadjaja, uz novac koji predajete u omotnici stavićete i čestitku.
Kad se poklanja:
- Prije svega, Nova godina ili vjerski praznici su sveopšti, priznati i najmasovniji povod za poklanjanje.
- Zatim, tu su, lični praznici: rodjendani, godišnjice, svadbe, posjete novorodjenčetu. Dobro svjedočanstvo, matura, diploma i doktorat su takođe događaji koji se mogu obilježiti poklonima.
- Posjeta prijateljima, dolazak u goste, posjete bolesniku su povodi za poklanjanje.
- Malim darovima možete izraziti svoju zahvalnost i doktoru koji vas je liječio, bolničarki koja vas je njegovala, nastavniku u školi, sekretarici ili službenici koja vam je iz dana u dan pomagala u nekom poslu.
- Naravno, povoda za poklanjanje ima bezbroj, a vi treba sami da procjenite kada ćete nekome nešto pokloniti.
Kome kakvo cvijeće:
- Cvijeće, slatkiši, knjige, cigarete i pića su najstandardniji pokloni koji se daruju u svakoj prilici članovima porodice ili prijateljima i znancima u raznim prilikama.
- Medjutim, kada je u pitanju poklanjanje cvijeća, treba biti oprezan kada, kome i u kakvoj prilici se poklanja određena vrsta cvijeća, jer cvijeće može imati i neko dublje značenje. Nekada su crvena ruža ili karanfil simbolično izražavali ljubav, a svijetloplavi spomenak, vjernost. Međutim, danas se to ne uzima toliko strogo.
- Ljiljani, hrizanteme i hortenzije se smatraju "mrtvačkim" cvijećem i ne poklanjaju se, a i ljubičasto cvijeće se smatra izrazom žalosti. Pored ruža i karanfila, najčešće se poklanjaju tulipani, gladiole, gerberi, rezano cvijeće na dugoj peteljci. Buketi od miješanog poljskog cvijeća su takođe prikladni pokloni, a sitno cvijeće, ljubičice, visibabe, neveni, poklanjaju se uglavnom bez posebnih razloga.
- Cvijeće se poklanja ženama u svim prilikama. Medjutim, cvijeće se može pokloniti i muškarcima u slučaju bolesti.

Nema komentara:

Objavi komentar