Stigla beba!!!!

Kada nas neko pita, koji je najsretniji dan u vašem životu, kažemo -"rođenje djece", (naravno za one koji imaju djecu)!!

Zašto taj dan a ne neki drugi, npr. dan vašeg vjenčanja dan kada ste diplomirali...? Kažu da se danom stupanja u brak, mnogo toga mijenja. Ali kada dobijete dijete..... e to tek mijenja, apsolutno sve, u vašem životu!!

To malo biće ste sa nestrpljenjem očekivali cijeli život, a posebno zadjih 9 mjeseci ;-)!!! Radost je to za roditelje, rodbinu, prijatelje.  Mali "paketić" koji viri iz mekane, šarene dekice, osim što vam je uljepšao život svojim dolaskom, svorio vam je "obavezu" za čitav život.

Najslađa "obaveza" koju iščekuju svi mladenci i što je svojstveno ljudskoj rasi, da se brinemo o svom potomstvu čitav svoj život. Neki će reći da su djeca vaša briga dok ne navrše 18. godinu, ali svaka majka (pa i otac) zna da se o svom djetetu brinemo dok smo živi. Osjećaj da je vaše dijete nešto što je samo vaše (i vašeg muža/žene, naravno) je neopisiv, i sama pomisao na to, podiže vam samopouzdanje.

Neprospavane noći zbog plača su nešto što očevi teško podnose (majke se vrlo brzo naviknu!). Ali sve su to slatke muke na koje se brzo naviknemo.
"Zašto plače, da li je nešto boli, je li gladna beba, možda joj je hladno...?" sve su to pitanja koja muče mlade roditelje. Tu vam uveliko pomaže patronažna sestra, tako da brizi nema mjesta, a još ako imate mamu, svekrvu (pod uslovom da je podnošljiva!), svoju sestru, rođaku i slično, onda...super!
Sjećam se svog starijeg sina kada se tek rodio. Prvo je dijete (znači iskustva nemam) ali kada sam ga prvi put uzela u ruke, kao da sam ga hranila, presvlačila, kupala...čitav život. To je kažu-Božije davanje. On je i dan danas moje "svjetlo u mraku" a mlađi sin je "mamino zlato". Djeca su smisao života svakog čovjeka i stoga uživajte u njima!

Ako je ovih dana, neko vama blizak postao roditelj, vjerujem da vam se nameće pitanje o poklonu. Kada se zaputite u bolnicu, izbjegavajte kupovinu cvijeća jer vrlo vjerojatno neće biti držano u prostoriji gdje se majka odmara pa stoga neće biti poželjno. Odlučite se radije za simpatičnu poklon korpicu za rođenje bebe.

 Napravite je sami, a za sadržaj preporučujem: nešto od baby kozmetike, peškir za kupanje, radosnica u koju će zabilježiti toliko divnih detalja (prvi pramen kose, prve zubiće, prvi korak i riječi…), nježna plišana igračka, dekica sa izvezenim bebinim imenom, muzika za uspavljivanje itd. Isto tako postoje i personalizirane "torte od pelena" koje sadrže različite proizvode za bebu. Zna se da pelena nikad dosta!

Detalje pogledajte na http://poklonizasve.blogspot.com/p/najnoviji-hit-torte-od-pelena.html

Ako je dijete rođeno zimi, možete mu kupiti tople i praktične "vreće za novorođenčad", a ukoliko želite olakšati mladoj mami, preporučujem jastuk u obliku mjeseca koji je vrlo praktičan kod dojenja bebe i njenog spavanja.  Možete ga kupiti u trgovini dječije opreme u Tržnom centru u Zenici.

Već su zastarjeli običaji da se tek rođena djeca daruju zlatom, odnosno nakitom. I sama sam mišljenja da od male, dječije narukvice ili ogrlice , na primjer, nemate baš neke koristi,bar dok dijete nebude dovoljno veliko da shvati suštinu darovanja nakitom i da ga počne nositi. Zato roditelji često zlato mijenjaju za nešto što će dijete korisnije iskoristiti. A onda, uspomena prestaje biti uspomena!

Međutim, novac "pod jastuk" još dugo neće nestati kao običaj kod našeg naroda kada su babine u pitanju. Možemo kupiti bilo šta, ali koverta s novcem je obavezna! Vjerovatno zbog toga neki kasne otići na "babine" i dočekaju da dijete i krene u školu a oni nisu obavili svoju "dužnost"! U ovo doba recesije, sve je manje ljudi koji redovno posjećuju rodbinu i prijatelje kada se desi neka "radost", pa i "žalost"! Navikli smo sami sebe da je novac osnovni "poklon" u svakoj prilici. A uvijek nam je drago kada nam se "otvore vrata" i kada podijelimo i radost i žalost sa dragim ljudima, pa makar i ne dobili ništa,ali kada mi treba ta vrata otvoriti nekom drugom...e onda nas je sramota otići "praznih ruku"! Takav smo mi narod!

Neki dan su mi mladić i djevojka naručili tortu od pelena i tražili da bude što "skromnija" jer idu kod prijatelja koji su dobili bebu a nisu baš "pri parama". Kažu da su mladi roditelji krenuli "od nule" i da im sada za bebu treba, ama baš sve, a pelene su najskuplje i najviše se troše, pa su se odlučili baš za njih. 

Napravila sam upravo ovakvu "tortu" i bili su oduševljeni!

Manji paket pelena,igračka,  ukrasne vrpce, papir i poklon je gotov! I sve za 25 KM!

Preporučujem da je napravite sami, po vašoj želji a ako niste baš vješti, pošaljite mi narudžbu na mail poklonizasve11@gmail.com

i bit će gotova za par sati.

Tutorial za izradu ovog poklona, koji je trenutno hit u svijetu:  http://www.dailymotion.com/video/x9ylf4_how-to-make-a-diaper-cake_school

U susret Bajramu!!!

 Bajrami su praznici mira i okupljanja  porodice i prijatelja! Ovaj najveći blagdan muslimana cijelog svijeta, odmah asocira na sliku vjernika koji za bajramskom sofrom bajramuju i mire se oni koji su se zavadili iz bilo kojih razloga. Muslimani često pozivaju i članove drugih vjerskih zajednica da objeduju i slave s njima, kako bi na taj način širili duh tolerancije.

Bajramska sofra i zijafeti

Bajramska sofra, ili sofra uopće je pojam koji se danas vrlo rijetko čuje. Samo kod starijih vjernika (nena, djedova) možete čuti taj izraz, a kod moje generacije, riječ sofra budi lijepe uspomene na Bajrame koje smo mi, kao djeca proslavljali kod rodbine, prijatelja i sl. Pronašla sam neke zanimljivosti o sofri: "U turskom jeziku, riječ sofra se koristi sa značenjem trpeze, stola za objed, a u bosanskom jeziku često ima prošireno značenje i na samo jelo pripremljeno i postavljeno bilo na sto ili na demirliju. Mnogi su u svom djetinjstvu čuli riječi svojih starijih ukućana: “Bujrum, sofra je spremna!!” Bajramska trpeza ili Bajramska sofra, kako se još kaže u Bosni i Hercegovini, mora biti specijalna: domaćini postavljaju sto koristeći najbolji stolnjak, tanjire i pribor za jelo koje imaju u kući. Ručak je izuzetno obilan, a neke od tradicija nalažu da mora uključivati najomiljenije jelo svakog člana porodice.


Hurmašica

Japrak

Bajramski ručak u Bosni i Hercegovini najčešće počinje supom ili čorbom, nakon čega slijedi neko varivo (sarma, bosanski lonac i slično), a zatim pite, pa pečeno meso sa povrćem te slatko. Bosanska kuhinja mnogo toga duguje svojoj otomanskoj prošlosti, tako su jela na bajramskoj trpezi najčešće specijaliteti sa turskim uticajem. Domaćica kuće obično za glavno jelo napravi begovu čorbu, bosanski lonac (bosanski paprikaš od povrća i mesa, tradicionalno kuhan u zemljanoj posudi), hadžijski ćevap (teleći paprikaš), musaku (od faširanog mesa i krompira), različite dolme (punjeni crni luk i paprika) i sarmu (uvijeni listovi kiselog kupusa punjeni mesom i rižom). Na stolu su nezaobilazne i različite pite. Slatkiši su vrlo bitan element bajramske trpeze - najčešće su teški, porijeklom turski i preliveni agdom. Za njihovu pripremu generalno je potrebno prilično kulinarsko iskustvo, a najčešće su to baklava, ružice, tufahije i halva.
Za Bajram se spremaju tzv. zijafeti (meniji) i naslovljeni su po imenima gradova (npr. Gradačački, Mostarski itd.). Ukoliko ste, primjerice, pozvani na sarajevski zijafet, budite sigurni da će vam se na stolu pojaviti specijaliteti kao što su čimbur, čorba, ćevap, bamija, sarma, pilav, burek, zeljanica, baklava, almasije, paluza i kadaif.

Prema zapisima drevnih putopisaca koji su kroz historiju pohodili Bosnu i Hercegovinu, zijafeti su se obično sastojali od 12 do 24 jela (jemeka), a Fejzi-beg Kulenović bilježi 1899. godine da “pri svakoj svečanoj večeri ili ručku treba da bude 15 - 30 različitih jela”. U ta stara vremena, sarajevski, tuzlanski, banjalučki, mostarski i travnički restorani (musafirhane) obično su nudili svojim gostima dvadesetak različitih slatkih i slanih jela.
U BiH se pite prave od takoreći svega, a u nekim krajevima zemlje čak i od cvijeta bagrema!
Pogledajte recepte za najljepša tradicionalna bajramska jela i slastice - sogan dolmu, burek i baklavu!

Recept za burek

Za burek vam je potrebno: 1 kg  (krte) teletine, 4 glavice crvenog luka, ½  kg krompira, 1 kg brašna, malo tople vode, 1 i ½  dl ulja, biber i so.

Meso se sitno isjecka, a krompir i luk na manje kockice. Sve se pobiberi, posoli i sjedini u masu koja izgleda kao ujednačeni fil. Jufka se zakuha od brašna, vode i malo ulja, a zatim ostavi da 'odmara' bar pola sata. Kad se tijesto razvije u gotovo prozirnu jufku, posipa se u tankom mlazu uljem, a zatim puni smjesom mesa, krompira i luka. Peče se dok porumeni, a može se na kraju preliti uzavrelom mješavinom vode (1 dl.) i dvije supene kašike ulja.

BAKLAVA:

 1 kg jufke za baklavu, 800 gr krupno mljevenih oraha, 500 gr maslaca, 1 šolja šećera. Za agdu vam je potrebno: 2kg šećera i 1l vode.

Pomiješati orahe i šolju šećera, slagati jufke i na svake tri posipati orahe, jufke malo prskati rastopljenim maslacem. Kad složite baklavu isjeći je i zaliti preostalim maslacem. Baklavu peći oko sat i po vremena na temperaturi od 150 do 180 stepeni. Pečenu baklavu zaliti sa agdom od 2kg sećera , na kraju ostaviti malo agde, još je malo do ukuhati i preliti preko baklave.

SOGAN DOLMA:

1,5kg crvenog luka, 700 gr faširanog mesa, 100 gr riže, so, vegeta, biber, 1 rendana veća mrkva, 2-3 kašike paradajz sosa, kašikica crvene mljevene paprike.

Crveni luk oguliti i svaku glavicu malo zasjeći i staviti da se kuha. Kuhati oko pola sata. Procjediti i ostaviti da se prohladi. Napraviti smjesu od mesa, riže i dodati začine.Od tih skuhanih glavica luka odvajati listiće. U listiće luka stavljati fil i uvijati. Dolmu slagati u serpu tako da dolma stoji uspravno.

Dolmu staviti da se kuha otprilike oko 1 sat ali na niskoj temperaturi. Skuhanu ostaviti da se hladi. 
Prijatno!!!!!
A o tome šta se poklanja za ovaj blagdan, pogledajte http://poklonizasve.blogspot.com/p/pokloni-za-blagdane.html

Kada ste zadnji put kupili/dobili cvijeće?!

 "Cvijeće-cvijeću!", je odavno izbrisana izjava iz vokabulara prosječnog bosanca i hercegovca! Razlog tome je, uglavnom besparica, ali i odgoj u kojem je jako malo mjesta za ljubav, poštovanje, pogotovo prema ženama. I to se ne odnosi samo na našu zemlju, nego i na puno, puno šire područje. Na žalost!
Cvijeće uvijek šalje neku poruku! Ima svoju simboliku!!

Poklanja se: za blagdane (8. Mart, razne vjerske blagdane, Valentinovo i sl.), kada Vaš muškarac "malo zglajza", kada sin ili kćerka dobiju lošu ocjenu, kada se želite dodvoriti svekrvi ili punici, kada se želite "zahvaliti"  šefu ili kolegici na poslu, kada idete u posjetu bolesniku, šarmirati damu koja Vam se sviđa....itd. Znači, uvijek je neki povod a vrlo rijetko cvijeće kupuju iz navike, često.

Odgovorno tvrdim da svaka žena voli kada joj se pokloni buket cvijeća, onako...bez nekog povoda (iako i tada, onaj koji poklanja ima povod - da vas usreći)!!!

Mnogi ne znaju da kupiti cvijeće nije baš jednostavno za nekog laika! Mora se strogo voditi računa o tome  koju vrstu i koju boju poklanjamo. Jer svaka vrsta cvijeća i njegova boja, imaju svoju simboliku!!!!

Uopšteno posmatrano, bez obzira na vrstu cvijeća, ljubičasta boja simboliše nježnost, plava vjernost, maštu i sanjarenje, a narandžasta ponos i energiju života. Bijela je simbol nevinosti i čestitosti, crvena ljubavi, vatre, života i ljepote, zelena razumijevanja i saosjećanja, a žuta ljubomore, ali i radosti. Naravno, za svaku vrstu ponaosob, u kombinaciji sa bojom njegovasimbolika se detaljnije određuje, jer svaka vrsta cvijeća ima svoju simboliku. 

Evo mala pomoć da pravilno odaberete ono koje treba pokloniti, u skladu sa prilikom (za koju ga poklanjate).

Ruže predstavljaju cvijeće koje se najčešće poklanja, a u zavisnosti od boje, poseduju širok spjektar primenljivosti na mnoge prilike i životne situacije, u kojima se poklanjaju. Ukoliko su crvene simbolišu strast i ljubav, mada rjeđe mogu označavati i zahvalnost i zadovoljstvo. Bijele označavaju čednost, iskrenost i bezgrešnost. Žute ruže (moje omiljene!), su s jedne strane simbol veselja, a s druge zahvaljajući ukorijenjenosti tradicionalnih vjerovanja, nevjerstva i ljubomore. Narandžaste, su simbol žudnje i opčinjenosti, a purpurne ljubavi na prvi pogled. Tamnoljubičaste ruže, djeluju ekscentrično i znak su želje za posebnošću i izdvajanjem, dok su plave, zbog vještačkog načina dobijanja njihove boje, simbol nemogućeg. Ruže bez trnja, isto kao i purpurne ruže mogu označavati ljubav na prvi pogled. Kada žena poklanja muškarcu crvenu ružu, ruža postaje simbol odanosti!

Orhideja simboliše želju za uspjehom i posebnost. Ovaj nježni cvijet, u skladu sa svojim izgledom, može simbolisati i ljubav, rafiniranu ljepotu, romansu, erotiku i želju za intimnošću. Orhideje se, često, poklanjaju bolesnicima i porodiljama , koji leže u bolnici, kako bi im se poželeo što brži oporavak. Takođe, možete ga pokloniti i nekome kome želite uspeh u karijeri. Istraživanja tvrde da postoji od 25000 do 30000 vrsta orhideja.

Narcis, može označavati samoljublje i kao što mu samo ime kaže narcizam, ali može biti i simbol rođenja, ponovnog buđenja, novog početka, s obzirom da ovaj cvijet niče među prvima. Žuti narcis može označavati i prezir.

Ljiljan, predstavlja simbol beskrajne ljepote, sreće, čistoće, djevičansva, besmrtnosti i spasa. Često se koristi na vjenčanjima, jer po biblijskom predanju simbolizuje biranje voljenog bića. Bijeli ljiljan se vezuje za nevinost i čistoću, žuti za neistinost i obmanu, a ljubičasti za povratak sreći.

Magnolija označava dostojanstvo i otmenost. Ukoliko je njen cvijet bijeli, ona je znak nevinosti. Ako je cvijet magnolije ružičast, onda označava stidljivost i najčešće se poklanja djevojkama koje još nisu upoznale pravu ljubav. Međutim, ukoliko poklonite magnoliju koja je prerano procvjetala, to je nesumnjiv znak da ste zbog nečega uznemireni i nestrpljivi. Postoji i vjerovanje po kojem magnolije označavaju nevjernost muškaraca koji ih poklanjaju.

Mimoza je znak sigurnosti, to jest, pouzdanja, a zastupljena je i u masonskim obelježjima. Mimoza sa zlatnožutim cvjetovima simbolizuje raskoš i moć. Ona je, takođe, i simbol ljubaznosti.

Tulipan (lala) je simbol ponosa i slave. Crveni tulipan se vezuje za ljubav, a žuti za beznadežnu ljubav. Ružičasti tulipan označava brižnost, ljubičasti kraljevsko dostojanstvo, a bijeli opraštanje.

Iris je često simbol dostojanstva, nadahnuća, slave i hrabrosti. Plavi iris, podstiče sanjarenje i maštu, lagodan život i sreću. Žuti iris označava strast.

Suncokret simboliše snagu, ponos, zajedništvo, divljenje i obožavanje. Takođe, može značiti oholost. Ukoliko ga poklanjate voljenoj osobi, označava vašu spremnost da je vidite kao centar sveta.

Ljubičice su znak odanosti i vjernosti. Bijele ljubičice označavaju skromnost.

Đurđevak je simol rađanja života, strpljivosti, i praktičnosti.

Ciklama je cvijet iskrenosti i pridaje joj se moć pomirenja sa osobom kojoj se poklanja. Takođe, može značiti i snebivanje i stidljivost.

Visibabe su simbol nade, utjehe, rasta razvoja, prosperiteta. Poklanjaju se, kada želite da poručite nekom da ne treba da gubi nadu.

Zumbuli simbolišu vjernost i nepokolebljivost, mada mogu simbolisati i igru. Ukoliko su plave boje simbolišu konstantnost, odnosno neprekidnost.

Hortenzije označavaju srdačnost, a šalju se obično kada želite da se pomirite, sa nekim s kim ste se posvađali. Takođe, hortenzije se nose na groblja i prilikom izjave saučešća.

Jasmin označava odanost, a ukoliko je žute boje označava ljupkost i eleganciju.

Gladiole mogu označavati kako prirodnu ljupkost, tako i prenagljenost ili jačinu karaktera. Navodno, ne treba ih davati voljenim osobama.

Božur je simbol časti i bogatstva, a takođe može da simbolizuje i sretan brak i prosperitet.

Bambus koji je simbol odanosti i postojanosti bračne zajednice, pa čak i čičak koji nedvosmisleno simbolizuje spoljnu odbranu i zaštitu srca.

Hrizanteme su cvijeće koje se nosi na groblje, mada opet može označavati i ljubav i istinu. Za tužne trenutke se još poklanjaju i krinovi.

Cvijeće koje nema baš prijatno značenje su begonija koja označava crne misli, lavanda koja označava nepovjerenje, dalija koja znači nestalnost, zumbul koji označava sjetu.

Vjenčanja!

Vjenčanje je jedan od najvažnijih i najljepših dana u životu svakog čovjeka. Sve Vam se u životu mijenja od tog dana (bar većini!) i više niste sami, imate nekoga ko će o Vama brinuti do kraja živta....dijeliti lijepe i one manje lijepe trenutke, brige i sve ono što Vas čeka! Vjenčanje podrazumijeva i osjećaj nervoze kod mladenaca, ali i kod gostiju. Provlači se pitanje jesmo li odabrali pavi poklon?! Jesmo li prvo trebali pitati šta im treba?!

U današnje vrijeme, darivanje se svelo na novac. Zašto? Na žalost, situacija je takva da je cijena jedne kompletne svadbe toliko velika da je mladenci rješavaju podizanjem kredita, posuđivanjem od prijatelja..a samo nekolicina ima sreću da su im roditelji dovoljno imućni da troškove svadbe mogu pokriti iz svog džepa. S toga, mladenci priželjkuju novac kao poklon, nebi li uspjeli platiti troškove vjenčanja. Jer jeftine svadbe.......NEMA!!

I sama se sjećam da smo jutro nakon svadbe, muž i ja jedva čekali da prebrojimo koliko novaca smo dobili kao poklon i hoćemo li uspjeti izmiriti sve račune, a ako nešto i ostane....uh...SUPER! Nije ostalo ništa, (na našu žalost), iako je naša svadba bila u kući njegovih roditelja, a ne u nekom ugostiteljskom objektu. Znači, troškovi su slični ma gdje da svadbu organizujete. Vrlo malo poklona smo dobili, koji su nam ostali lijepa uspomena!

Mnogima je darivanje novca pomalo neprikladno, nisu u mogućnosti ili pripadaju tradicionalistima koji smatraju da treba darivati nešto što će se koristiti u kući i da je smisao darivanja u "lijepim i korisnim stvarima, a ne novcu".

Ja sam ipak za neki poklon a ne novac! Najljepši poklon je kad dobiješ nešto što si trebao, priželjkivao, sanjao, a ne koverta s novcem. Ima i onih ljudi koji prosljeđuju već dobivene vjenčane poklone i jedva čekaju da ih se riješe. Recimo, dobili ste kao poklon dvije pegle, dva miksera i sl. I već ste riješili dio problema! Dodati još nešto i....gotovo!Ali...ako su mladenci ne tako blizak rod...u redu! Ali ako ste vrlo bliski, nije ugodno kad čujete da su dobili nekoliko pegla, miksera, kompleta šerpi... Većina takvih poklona će se iskoristiti, mada opet niste poklonili ništa što će mladence oduševiti.

Za poklone zbog kojih će pasti na.... morate poznavati ukus i navike primatelja poklona!

 U posljednje vrijeme, običaj da mladenci kažu šta žele na poklon je sve učestaliji što u mnogome olakšava i njima i onome ko poklanja.

"Novac nije dobar poklon i trebalo bi im pokloniti nešto vrijednije, nešto čega će se sjećati." Ovako uglavnom misle stariji članovi porodice koji razmišljaju tradicionalno. Razjasnimo jednu razliku: Vjenčanje u crkvi/džamiji je događaj za mladence, a svadba nakon tih ceremonija je događaj koji se organizira za ostatak porodice i prijatelje kako bi proslavili da dvoje mladih stupa u zajednički život. Osim toga svadba se tradicionalno organizira kako bi se sakupilo novca koji treba pomoći mladencima da započnu zajednički život a ne da ostanu u dugovima i prije nego su počeli zajednički život.

Nije sramota upitati šta bi mladenci da im se donese i šta je to što će im uskoro biti neophodno. Ukoliko je vrijednost te njihove "želje" prevelika za vas, možete se dogovoriti s još nekim da zajedno poklonite to što mladenci žele.

Dobra ideja je i da se raspitate kod nekih opremljenijih trgovina da kupite poklon bon u nekoj vrijednosti, a mladenci će ga iskoristiti za ono što žele i što im se sviđa. To su uglavnom trgovine tehničkom robom, kućanskim aparatima, porculanom i slično. Ako par kreće "od kašike", ovo je idealno rješenje! Bićete sigurni da će im ostati lijepa uspomena koju će koristiti i svaki put vas je sjetiti!

Ne preporučuje se poklanjati namještaj, posteljinu ili umjetničke slike! Vrlo je mala vjerojatnost da ćete kupiti namještaj koji će se sviđati mladencima, a ono što je lijepo vama ne znači nužno i da će biti lijepo budućoj gospođi i vaš namještaj bi mogao završiti tko zna gdje. Posteljina je ista stvar, jer ne znate kakav krevet imaju, ako ga uopće već imaju. Sa "zidnim" slikama je ista tvar! Ukoliko ne znate kakav je  ukus mladenaca, ne rizikujte!

"Težak slučaj" su oni mladenci koji ne žele reći šta im treba ili...oni "koji imaju sve"! U tom slučaju je najbolje je raspitati se o njihovim potrebama i načinom života. Neće se "ljutiti" ako im rezervišete kartu za neki izlet, vikend na planini ili moru. Ako, ipak ne želite "bacati grah" šta mladenci žele, ostaje vam...opet koverta s novcem, kao najsigurnija opcija.

 Kod novčanog darivanja često se postavlja pitanje koliko dati. Običaj je da se daje minimalno da se pokrije "stolica", odnosno barem 25€ po osobi, ovisno u kojem kraju se vjenčanje održava. Treba imati na umu da su neki gradovi skuplji (poput Sarajeva), pa cijene menija prosječnih restorana već neko vrijeme premašuju 25€. Formula za računanje idealnog dara koja se često spominje je: po gostu cijena menija (stolice) + još toliko.

Eto, toliko od mene kada su svadbe u pitanju! 

BONTON - šta je to?!?!

Pojam Bontona, ili etikete, francuskog je porijekla, a obuhvata »pravila lijepog ponašanja u društvu«.

Tako bar definiraju leksikoni, ali ta definicija je ponešto siromašna. Mnogo je sretnija jedna šira definicija odštampana na početku jedne knjižice koja je objavljena u Londonu prije 125 godina, a nosi naslov »Hints on Etiquette«, što bi se moglo provesti kao »Upute za lijepo ponašanje«. Knjižica počinje riječima: „Etiketa je brklja kojom se ograđujete, kako bi se zaštitili od ispada koje zakon ne obuhvaća. To je štit protiv nasrtaja besramnih, grubijana i neotesanih.«

Prema tome, lijepo ponašanje nije samo pitanje nepozdravljanja starije osobe, ulaska u prostoriju bez pozdrava ili zijevanje bez zaklanjanja usta, već zaista regulator u svim onim situacijama gdje ljudi dolaze u neposredan dodir, u kontakte - poslovne i privatne.

Na žalost, nema zakonskih propisa ni u jednoj zemlji koji bi zabranjivali stavljanje noge na stol, hodanje naglavačke, spavanje na ormaru ili slične originalne ili individualističke pothvate. Reguliranje svih tih, i hiljade sličnih većih ili manjih sitnica prepušteno je svakom pojedincu bez ikakve obaveze da ih se pridržava. Riječ je, dakle, nekoj vrsti samodisciplme, o dobrovoljnoj obavezi kojom će se uklopiti u društvo ljudi oko sebe, bez ikakve prisile ili sankcija. Pri tome ova knjiga nastoji da mu bude od pomoći u najosnovnjini stvarima lijepog ponašanja.Svaka osoba zna barem najopćenitije osnove bontona. To se uči prilikom odrastanja, i podrazumijeva se kao dio odgajanja djeteta. Djeca se uče ponašanju prilikom jela, komuniciranja s odraslima, druženja s vršnjacima.

Osobe koje ne poznaju bonton, ili ga se ne pridržavaju, nisu prihvaćene u svim društvima te se smatraju nepristojnima i loše odgojenim.

Međutim, u današnje vrijeme, pomislim da je  trend takmičenja u neodgojenosti djece i omladine. Rijetkost je da vas  neko na ulici ili u nekom objektu dijete pozdravi, a i kada to uradi, onda je to na način: glava prema dole i "kak' stee..!?!" A ja na to,.... dobivam osip!!!!

Gdje se izgubio famozni "dobar dan!", "dobro jutro!" (a na ovo "jutro" ima nova alternativa: "naspaavali?!!")...? Uh...!

Fali nam taj Bonton, što jest-jest! Ako ne u kući, onda bar u školama kao dio nekog obaveznog predmeta i da se izučava što češće.

S tim u vezi, evo i nekoliko pravila, po Bontonu, vezanih za poklone:

Pokloni:
- Novac se po pravilu nikada ne poklanja. Novčani prilog može biti nagrada, honorar, napojnica, nadoknada, ali poklon nikako. Onaj ko daruje novac u stvari demonstrira da iz puke indiferentnosti žali čak i vrijeme i napor da nešto odabere i kupi.
- Ipak, kao i svako, i ovo pravilo ima izuzetak. Novac ćete pokloniti nekome kome je u nesreći taj novac potreban, a na taj način mu možete pomoći, i ako dotični to tako i shvati.
- U najužem krugu porodice, novac možete pokloniti mladim članovima, djacima ili studentima, za dobar uspjeh u školi ili za rođendan, mladićima prilikom odlaska u vojsku ili posjeta za vrijeme dopusta.
- Ako je riječ o proslavi nekog dogadjaja, uz novac koji predajete u omotnici stavićete i čestitku.
Kad se poklanja:
- Prije svega, Nova godina ili vjerski praznici su sveopšti, priznati i najmasovniji povod za poklanjanje.
- Zatim, tu su, lični praznici: rodjendani, godišnjice, svadbe, posjete novorodjenčetu. Dobro svjedočanstvo, matura, diploma i doktorat su takođe događaji koji se mogu obilježiti poklonima.
- Posjeta prijateljima, dolazak u goste, posjete bolesniku su povodi za poklanjanje.
- Malim darovima možete izraziti svoju zahvalnost i doktoru koji vas je liječio, bolničarki koja vas je njegovala, nastavniku u školi, sekretarici ili službenici koja vam je iz dana u dan pomagala u nekom poslu.
- Naravno, povoda za poklanjanje ima bezbroj, a vi treba sami da procjenite kada ćete nekome nešto pokloniti.
Kome kakvo cvijeće:
- Cvijeće, slatkiši, knjige, cigarete i pića su najstandardniji pokloni koji se daruju u svakoj prilici članovima porodice ili prijateljima i znancima u raznim prilikama.
- Medjutim, kada je u pitanju poklanjanje cvijeća, treba biti oprezan kada, kome i u kakvoj prilici se poklanja određena vrsta cvijeća, jer cvijeće može imati i neko dublje značenje. Nekada su crvena ruža ili karanfil simbolično izražavali ljubav, a svijetloplavi spomenak, vjernost. Međutim, danas se to ne uzima toliko strogo.
- Ljiljani, hrizanteme i hortenzije se smatraju "mrtvačkim" cvijećem i ne poklanjaju se, a i ljubičasto cvijeće se smatra izrazom žalosti. Pored ruža i karanfila, najčešće se poklanjaju tulipani, gladiole, gerberi, rezano cvijeće na dugoj peteljci. Buketi od miješanog poljskog cvijeća su takođe prikladni pokloni, a sitno cvijeće, ljubičice, visibabe, neveni, poklanjaju se uglavnom bez posebnih razloga.
- Cvijeće se poklanja ženama u svim prilikama. Medjutim, cvijeće se može pokloniti i muškarcima u slučaju bolesti.

Kako i zašto sam počela raditi ovaj blog?

Dragi prijatelji,

u moru mogućnosti i informacija koje vam pruža internet, riješila sam da se i ja okušam u ovom virtualnom svijetu, koji je za mene (damu koja je već prešla četrdesetu) ipak nešto novo. Ali poznavajući sebe, brzo ću ja to savladati ;)))!
A sada, odgovor na naslovno pitanje: "Kako i zašto ovaj blog?"
Kopajući po silnim blogovima, web stranicama i slično, vidjela sam da mnogi ljudi ručno izrađuju poklone za razne prigode. I sama, često volim da kombinujem, ukrašavam, pakujem poklone, posebno za bebe i dječije rođendane, pa sam htjela svoj način podijeliti sa vama, ali i čuti neke nove savjete vezane za, npr. vrstu materijala, način rada i slično. Uz sve to, ovo je veoma lijep način da ostvarite komunikaciju sa ljudima sličnih afiniteta.
A kako sam ga uradila..?! E to je priča za sebe! Već sam navela sa nisam neki stručnjak u oblasti kreiranja blogova, pa sam pronašla veoma lagan i provjeren način (http://www.kakonapravitiblog.com/video-1-kako-napraviti-besplatni-blog) i tako..sad pa sad...ja uradih svoj FAMOZNI blog!
Nadam se da će vam ideje koje ću vam predložiti biti korisne i da ćete, možda, naučiti nešto novo..a i ja od vas!
Voli vas vaša administratorica!